Upoznajte najvještiju hrvatsku skipericu – intervju sa Zrinkom Hrvoj

Zrinka ili kraće Zri iskusna je skiperica s velikom strašću za avanturističkim životom i velikim životnim iskustvom u plovljenju morem. S vjetrom u kosi i osunčanim licem provela je nebrojene sate za kormilom, svladavajući umijeće jedrenja i istražujući nevjerojatne jedriličarske destinacije svijeta. Od regata do privatnih plovidbi Zrinkin avanturistički duh ne poznaje granice.

Sebastusu se pridružila u njegovom začetku i sada je spremna otkriti neke tajne svog uspjeha, izazove koje je doživjela i nezaboravne trenutke koji su obilježili njezin morski život. Nastavite čitati i upoznajte Zrinku Hrvoj!

Što te inspiriralo da postaneš skiperica I kako si uopće počela jedriti?

Veslala sam u srednjoj školi, to je nekako bio moj prvi dodir s vodom. Onda sam tijekom studija živjela u Zagrebu koji nema more pa nisam imala kontakt s brodovima. No, već na prvoj godini fakulteta dobila sam priliku ići na jedrenje. Popela sam se na brod i odmah se zaljubila. Počela sam s transferima brodova, u tom periodu nije me bilo mjesec i pol dana nakon čega sam shvatila da to želim raditi. Znala sam da će jedrenje biti moja budućnost.

Koliko godina iskustva imaš kao skiperica?

Oko 30 godina. Kad sam krenula, nautički turizam nije bio toliko razvijen u Hrvatskoj. Primjerice, u nekim mjestima morali smo razmicati druge brodove da bismo se privezali. Sad je to malo uređenije. Prošla sam sve faze razvitka hrvatskog nautičkog turizma, gledala kako se otvaraju prve čarter tvrtke te uz sve to razvijala svoja iskustva.

Mijenjali su se i gosti – prvo su najčešće jedrili Nijemci i Talijani, zatim Česi i Britanci, a onda i udaljeniji narodi poput Amerikanaca i Australaca.

Opiši neko posebno iskustvo s jedrenja koje si doživjela.

Najčešće jedrim s obiteljima i volim taj neizbježni osjećaj kad te prime u svoju obitelj. Postaneš dio njih jer tih tjedan ili dva živiš s njima, budite se skupa i jedete skupa. Kao majka, volim vidjeti različite tipove obitelji i kako odgajaju djecu. Neki zajedno pjevaju, igraju društvene igre, neki su možda malo suzdržaniji i dijele manje vremena skupa, iako je to teško na brodu, haha.

Ostanem u kontaktu s gostima, ponekad uslikam neko mjesto koje smo skupa posjetili pa se prisjetimo kako nam je bilo. Neki su čak kupili kuće u Hrvatskoj u čemu sam im pomogla. Sretna sam što vide svoj život u Hrvatskoj i što su se zaljubili u nju kroz moju ljubav prema zemlji. To me baš jako inspirira!

Je li se dogodila neka smiješna situacija?

Klijenti su mi bili latinoamerikanci koji vole trčati. Došla sam na brod i vidjela male tenisice, mislila sam da su sve žene na brodu, ali jednostavno su niži od nas. Kad su vidjeli zgodne, visoke Hrvatice, pogotovo ako su bile na štiklama, vikali bi “ovo je avatar!” Zajedno smo otišli na trčanje po hrvatskim neravnim terenima, a kako su oni naučeni na trčanje po ravnom, idući dan su bili mrtvi umorni.

Jednom sam jedrila s ljudima koji su poveli svoja tri newfoundlandera. Bilo je zabavno planirati rutu prema psima da i oni uživaju i ne pregriju se jer imaju puno dlake. Gostima je bilo teško naći skipera jer nitko osim mene nije htio ići na jedrenje s tri ogromna psa. Bilo je puno čišćenja dlaka, haha!

Koji ti je najdraži tip broda?

Najviše vremena provodim na katamaranima jer su najbolji za obitelji s djecom, prostrani su I nude više mjesta za kretanje i uživanje, pa čak i za naći svoj mirni kutak.

Za svoj gušt volim regatne brodove. Volim natjecanja i brzinu koja ide uz njih, ali i osjećaj zajedništva. Također, brodovi su niži pa sam i bliže doticaju s morem.

Koja ti je najdraža jedriličarska ruta?

U predsezoni mi je najdraže jedriti u splitskoj regiji, oko Hvara i Visa. Tijekom sezone volim ići južnije, do Mljeta i Lastova.

U koliko si zemalja plovila?

Oh, ima ih: Hrvatska, Italija, Grčka, Turska, SAD, Sejšeli, Mauricijus i možda još koja koje se ne mogu sjetiti.

Kako usklađuješ svoj profesionalni skiperski život s osobnim?

Uvijek gledam da budem tjedan dana na brodu pa tjedan dana doma, iako se nekad dogodi da me nema doma duže. Djeca su morala ići na regate sa mnom pa su zavoljeli jedrenje, a muž mi je isto u branši pa je bilo razumijevanja i lakšeg organiziranja vremena.

Jesi li se suočila s nekim izazovima ili preprekama kao skiperica? Koliko je skiperica u Hrvatskoj?

Rekla bih da u Hrvatskoj ima 6-7 skiperica. Možda je u početku bilo neobično da žena bude skiperica, ali danas je to sasvim normalno. Neke prestanu profesionalno se baviti jedrenjem kada se udaju i dobiju djecu. Razumijem da je nekima teško pronaći ravnotežu između obitelji i mora, ali, evo, ja sam uspjela.

Sjećam se kad sam imala 19 godina i tek počela jedriti, nitko me nije shvaćao ozbiljno. Nisu vjerovali da znam navigirati brodom i privezati ga, ali sumnja nestaje onog trenutka kad im pokažem svoje znanje.

Za kraj, molimo te da podijeliš neki savjet za žene i muškarce koje zanima jedrenje.

Neophodno je krenuti u školu jedrenja. Preporučila bih i da ne učite od poznanika jer se tako lako upadne u probleme. Ako znate voziti auto, znajte da jedrenje nema nikakve veze s vožnjom na cesti. Uključite se u jedriličarske klubove i pokušajte ići na transfere brodova da dobijete iskustvo. Na kraju krajeva, bitno je imati volju i strast za jedrenjem.

Zrinka Hrvoj profesionalna je skiperica za Sebastus Sailing. Ako želite jedriti s nevjerojatnom Zri, javite nam se i bukirajte svoj jedriličarski odmor već danas!